Akvakultura je raznolik i višemilijunski gospodarski sektor koji koristi različite strategije za proizvodnju ribe i ostalih vodenih organizama. Izlov divljih jedinki u ranom stadiju životnog ciklusa do zrelih odraslih primjeraka radi njihovog daljnjeg uzgoja u kontroliranim uvjetima jedna je od strategija. Ovakav sustav akvakulture temeljenoj na ulovu (capture-based aquaculture) prakticira se širom svijeta koristeći različite morske i slatkovodne vrste s važnim okolišnim, socijalnim i ekonomskim implikacijama. Potreba za evaluacijom održivosti ove uzgojne prakse s obzirom na njezinu ekonomsku održivost, pametno korištenje prirodnih resursa i društveno-okolišni utjecaj u cjelini, intenzivno se raspravlja na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini.

Ribari ribolove tune već tisućama godina s cijelom niskom ribolovnih alata poput različitih mreža potegača, plutajućih zamki („almadrabas“) do parangala, višestrukih zapličućih i zaglavljujućih mreža, mreža plivarica te alatima namijenjenim sportskom ribolovu. Razvojem i unapređenjem novih brodova i ribolovnih tehnologija, ribarske flote su se počele odmicati od obalnih područja svojih luka prema otvorenom moru.

Autor slike: Manuela Vukić

Tune pripadaju razredu zrakoperki (Actinopterygii), redu grgečki (Perciformes) te porodici skušovki (Scombridae) koju sačinjavaju oko 33 vrste i podvrste. Atlantska plavoperajna tuna (Thunnus thynnus), pacifička plavoperajna tuna (Thunnus orientalis), južni plavoperajni tunj (Thunnus maccoyii) i u novije vrijeme žutoperajna tuna (Thunnus albacares) su četiri vrste tuna koje se smatraju od većeg gospodarskog interesa za svjetsko ribarstvo i akvakulturu temeljenu na ulovu.

Atlantska plavoperajna tuna je najtraženija vrsta tune na tržištu te ujedno i najskuplja. Ribolov navedene vrste regulira Međunarodna komisija za očuvanje i zaštitu atlantskih tuna (ICCAT – International Commission for the Conservation of Atlantic Tunas) koja prati stanje biozaliha tuna i njima sličnih vrsta u Atlantiku, Sredozemnom moru i pripadajućim rubnim morima radi očuvanja i zaštite prirodnih stokova. ICCAT na godišnjoj razini donosi preporuke koje imaju obvezujući karakter za sve države članice i koje uključuju minimalnu veličinu dopuštenu za ulov, ograničenja veličine ribolovnog napora, dopuštene ulovne i uzgojne kvote, vremenska i prostorna ograničenja ribolova kao i niz kontrolnih mjera. Hrvatska je članica ICCAT-a od 1997.g., a navedena komisija propisuje ulovne godišnje kvote za svaku državu članicu. Od ’90-tih godina prošlog stoljeća većina ulova se namjenjuje daljnjem uzgoju stoga se ribolov obavlja većinom mrežom plivaricom koja omogućuje ulov živih jedinki. Glavno područje ulova atlantske plavoperajne tune je Sredozemno more gdje se ribolovi oko 70% svjetskog ulova, a slijedi sjeveroistočni Atlantik (15 posto). Na području Mediterana, mlađi primjerci tune se većinom love u Jadranskom moru krajem proljeća i u rano ljeto. Glavno razdoblje ribolova tune na Sredozemlju traje od svibnja do srpnja.

Autor slike: Hrvoje Čeprnja

Uzgoj tuna u Republici Hrvatskoj uspostavljen je među prvima u Europi ’90-tih godina prošlog stoljeća i podrazumijeva uzgoj u plutajućim kavezima na poluotvorenim i otvorenim područjima. Uzgoj se temelji na ulovu nedoraslih tuna iz prirode (8-10 kg) i njihovom daljnjem uzgoju do tržišne veličine (30 i više kg). Količinom i vrijednošću, uzgoj tuna značajno utječe na opću sliku stanja proizvodnje hrvatske marikulture. Prema podacima Programa prikupljanja podataka u ribarstvu, proizvodnja tune (Thunnus thynnus) za Hrvatsku u 2018. iznosila je oko 3200 t.

Pri ribolovu tune, postoji snažna suradnja između ribarskih brodova koja je (prije zabrane ICCAT-a) često bila podržana i zračnom pretragom. Mali zrakoplovi ili helikopteri koristili su se za otkrivanje jata plavoperajnih tuna. No i pronalazači ribe (fish finders) i sonari uglavnom ostavljaju malo mogućnosti da riba ostane neotkrivena. Nakon ribolova i ulova „divlje“ tune, jedinke se održavaju na životu i pažljivo prebacuju u transportne kaveze za tov/uzgoj. Radnja prijenosa tj. transporta ribe je ključna aktivnost jer jedinke tune mogu biti izložene stresu koji može dovesti do mortaliteta. Tijekom postupka premještanja, ribu se pažljivo podižući dno mreža sa zračnim balonima, prisiljava da se kreću od mreže tunolovke do kaveza, obično šivanjem, spajajući vrata mreže tunolovke i kaveza. Trenutno ne postoji učinkovita metoda za točno utvrđivanje biomase ribe koju se transportira u kaveze, što otežava utvrđivanje veličine i dobi ribe. Podvodni stereoskopski sustav kamera zajedno s odgovarajućim softverom za analizu slika koristi se za određivanje duljine riba i mase tune prilikom premještaja tuna iz transportnog kaveza u kaveze za tov/uzgoj. Navedeni sustav ima prednosti i nedostataka obzirom na udaljenost i brzinu plivanja riba, pozadinu slikanih fotografija te svjetlosne uvjete.

U Hrvatskoj je ribolov tune reguliran Zakonom o morskom ribarstvu (NN 62/17, 130/17, 14/19) i ostalim podzakonskim propisima i pravilnicima. U svrhu racionalnog gospodarenja i zaštite plavoperajne tune Pravilnikom o ribolovnim mogućnostima i raspodjeli državne kvote u 2020. godini za ribolov plavoperajne tune (Thunnus thynnus) propisuju se različite odredbe koje uključuju: ribolovni kapacitet u gospodarskom ribolovu, maksimalni uzgojni kapacitet i ulaznu količinu divljih tuna na uzgajališta u Republici Hrvatskoj, vremenska ograničenja korištenja pojedinih ribolovnih alata, raspodjelu Državne kvote na gospodarski ribolov i negospodarski ribolov kao i na potkategorije gospodarskog i negospodarskog ribolova u 2020. godini te različita pravila vezana uz prilov.

Prema prije navedenom Pravilniku, raspodjela Državne kvote na gospodarski ribolov i negospodarski ribolov kao i na potkategorije gospodarskog i negospodarskog ribolova u 2020. godini prikazana je u Tablici 1.

Tablica 1. Raspodjela Državne kvote na gospodarski ribolov i negospodarski ribolov kao i na potkategorije gospodarskog i negospodarskog ribolova u 2020. godini

Autor: Daniel Matulić, Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet

email iconKontaktirajte nas
Opreativni program za pomorstvo i ribarstvo