1. Održivost i ulov / uzgoj
Gotovo da je danas nemoguće da znanstveni projekt bude odobren i financiran ukoliko ne doprinosi globalnim i nacionalnim strategijama održivosti. U segmentu ribarstva, smatra se da se najveći pomaci trebaju napraviti na razini primarne proizvodnje, ulovu i uzgoju proizvoda ribarstva. Istraživanja koja se odnose na ulov divljih vrsta obuhvaćaju analize i primjenu učinkovitih mjera za sprječavanja prelova, izlova nedoraslih organizama te selektivnih ribolovnih alata, kao i promidžbu konzumacije vrsta koje su manje eksploatirane. Što se tiče uzgoja, istraživanja obuhvaćaju primjenu novih izvora hrane za ribe (poput upotrebe insekata) i primjenu odgovarajućih mjera tijekom uzgoja kako bi se spriječilo zagađenje okoliša, odnosno poticanje ekološkog uzgoja.
2. Održivost i postupci nakon izlova
Procjenjuje se da se preko 25% svjetskog ulova ne konzumira niti preradi, nego odbaci. Tome pridonose često neadekvatni ribolovni alati, neučinkovito hlađenje ribe na brodovima i prometu te općenito kratak rok trajanja proizvoda ribarstva. Stoga su u fokusu većeg broja istraživanja metode održavanja kvalitete i svježine proizvoda ribarstva nakon ulova, kao što su učinkovitije tehnike hlađenja odmah po ulovu, ili primjena različitih održivih novih tehnologija produljenja trajnosti.
Osim toga, u prehrambenoj industriji jedan je od najvažnijih zadataka maksimalno iskoristiti cijelu sirovinu. Riba i proizvodi ribarstva spadaju u sirovine kojima je iskorištenje nisko, odnosno iskoristi se 50% do 75% ribe. Ostaci nakon prerade (odnosno nusproizvodi) uključuju glave, peraje, iznutrice, ponekad kožu, kosti i zaostatke nakon obrezivanja fileta. Riblja industrija nastoji iskoristiti te dijelove i time smanjiti količine otpada primjenom jednostavnih postupaka, odnosno pripremom ribljeg temeljca koji se mogu naći i na tržištu naše zemlje. Istraživači se pak bave razvitkom i primjenom zahtjevnijih metoda za iskorištavanje brojnih bioaktivnih spojeva iz otpada, poput bioaktivnih peptida, kolagena, hitina, vitamina ili antioksidansa.
3. Održivost i brze metode kontrole kvalitete
Jeste li znali da i inspekcija pri kontroli svježine ribe u ribarnicama, ribu pregledava slično kao i potrošači, odnosno pregledom boje, mirisa i/ili teksture mesa, kože, kožne sluzi, oka i škrga. Pri tome se proizvodi ribarstva rangiraju po svježini u 3 moguće dozvoljene kategorije: ekstra (E), A i B. Ova metoda je brza i jednostavna, ali neprecizna, te kao takva može rezultirati odbacivanjem još jestive ribe. No ova metoda se još uvijek primjenjuje jer unatoč dugogodišnjim istraživanjima, za proizvode ribarstva ne postoji jedinstvena instrumentalna metoda za ocjenu svježine. Idealna instrumentalna metoda bila bi ona koja bi bila primjenjiva za različite vrste riba, koja je brza i primjenjiva direktno na ribi i filetu, te kojom bi se mogla procijeniti ne samo trenutačna svježina nego i preostali rok trajanja. Zbog važnosti pronalaženja takvih metoda, istraživanja u ovom segmentu i dalje se financiraju, a zahvaljujući značajnim pomacima u razvoju metoda kojima se brzo i neinvazivno mogu ocijeniti različite promjene na hrani (poput spektroskopskih metoda) kao i razvoju matematičkih i statističkih metoda obrade velikih podataka (tzv. big data), veliki broj istraživanja u svijetu fokusirano je na razvitak senzora kojima se bi se brzo, jednostavno i neinvazivno znalo koliko dana je riba koju birate stara, te koliko dana će još moći biti na tržištu.
4. Održivost i promet ribom
Proizvodi ribarstva predstavljaju jednu od najtraženijih skupina namirnica u svjetskom prometu, i to ne samo hrane. Postoji veliki interes potrošača za autentičnost vrsta koje kupuju kao i praćenje cijelog lanca distribucije. Naime, analiza tržišta ribljih proizvoda u EU pokazala je da su ribe često pogrešno deklarirane s obzirom na vrstu, pri čemu se često radi o vrstama koje su ugrožene. Smatra se da bi nove tehnologije za praćenje ribolovnih aktivnosti poput upotrebe satelita, automatskog identifikacijskog sustava praćenja (AIS sustav), upotrebe računalstva u oblaku (cloud computing) u kombinaciji s analizom velikih podataka i strojnim učenjem mogle pružiti odgovor na nova pitanja. U posljednje vrijeme, veliki broj istraživanja bavi se primjenom tzv. blockchain tehnogije u lancu prometa ribom. Riječ je o zajedničkoj bazi podataka kojoj pristupaju svi akteri u opskrbnom lancu (ribari, prerađivači, distributeri, maloprodajni lanci) pri čemu je cilj da se popune komunikacijske praznine između aktera. U tom smislu, blockchain tehnologija može poboljšati sljedivost, sigurnost i transparentnost, jer pruža platformu za bilježenje, praćenje te integraciju podataka učitanih senzorima i uređajima, te omogućuje upravljanje procesima, karakteristikama proizvoda i transakcijama u realnom vremenu. Blockchain ima potencijal usaditi novi osjećaj povjerenja među potrošačima.
Autor: prof.dr.sc. Sanja Vidaček Filipec
