Osobe s osjetljivim želucem, gastritisom ili one koje se oporavljaju nakon operacije često se pitaju koji izvor bjelančevina mogu jesti, a da nakon obroka ne osjećaju težinu. Riba se u takvim situacijama redovito preporučuje. Razlog je prije svega u građi njezina mišićnog tkiva, koje je mekše od mesa većine kopnenih životinja, brže se termički obrađuje i manje opterećuje probavni sustav. Ipak, za osjetljiv želudac nije svejedno o kojoj je vrsti ribe riječ ni kako je pripremljena.
Građa ribljeg mišića
Mišići riba, kao i mišići kopnenih životinja, sastoje se od mišićnih vlakana povezanih vezivnim tkivom, no njihov je raspored bitno drugačiji. Riblji mišić podijeljen je u blokove koji se nazivaju miotomi, a svaki je od susjednog odvojen tankim slojem vezivnog tkiva. Vlakna unutar miotoma kratka su, kraća od mišićnih vlakana sisavaca. Riba u vodi ne mora nositi vlastitu težinu nasuprot sili teže pa joj nisu potrebna duga i čvrsta vlakna kakva imaju govedo ili svinja.
Riblji mišić sadrži i znatno manje vezivnog tkiva, koje je pritom jednostavnije organizirano, a ribe nemaju ni sustav tetiva kojim je kod kopnenih životinja mišić povezan sa skeletom. Glavni strukturni protein vezivnog tkiva je kolagen, o kojem u velikoj mjeri ovise čvrstoća i žilavost mesa. Manje kolagena stoga znači mekšu i nježniju namirnicu.
Zašto se riba tako brzo skuha?
Kolagen u ribi prelazi u želatinu brže i pri nižoj temperaturi nego kolagen u mesu kopnenih životinja. Kad tanki slojevi vezivnog tkiva između miotoma omekšaju, mišićni se blokovi lako odvajaju i kuhana se riba raspada u listiće. Zato je ribi dovoljno nekoliko minuta kuhanja ili dvadesetak minuta pečenja, dok se žilaviji komadi govedine ili svinjetine pripremaju i po nekoliko sati. Za probavu to znači manje žvakanja i manje mehaničke razgradnje prije nego što hrana dospije u želudac.

Što pokazuju istraživanja?
U istraživanju objavljenom 2022. godine u časopisu Frontiers in Nutrition probava u želucu simulirana je standardiziranim poludinamičkim modelom INFOGEST. Obrok s pečenom skušom prošao je simuliranu želučanu fazu probave za otprilike 175 minuta, a usporediv obrok s pečenom govedinom za oko 243 minute. Rezultati idu u prilog tome da riba brže napušta želudac i manje ga opterećuje.
Slične razlike vidljive su i u probavljivosti bjelančevina. Na laboratorijskom modelu s pepsinom kuhana se riba probavljala značajno bolje od govedine, što se povezuje s manjim udjelom kolagena u ribi. Nakon dodatne razgradnje tripsinom razlike među vrstama mesa više nisu bile značajne. Prednost ribe, dakle, ponajprije se očituje u prvoj, želučanoj fazi probave, dok je ukupna iskoristivost bjelančevina slična. Važan je i način pripreme jer pregrijavanje smanjuje probavljivost kolagena, pa je blaga toplinska obrada bolji izbor.
Masna i nemasna riba
Masnoća usporava pražnjenje želuca, a za njezinu su probavu potrebni žuč i enzimi gušterače. Zbog toga je kod osjetljive probave vrsta ribe jednako važna kao i sama odluka da se jede riba. Nemasna riba, poput oslića, orade, brancina, štuke, iverka, škarpine i pastrve, u pravilu je najblaži izbor. Masna riba, poput skuše, srdele, lokarde ili plavice, vrijedan je izvor omega-3 masnih kiselina, ali obrok s njom može biti teži. Tijekom pogoršanja gastritisa ili u ranom razdoblju nakon operacije zato se može slabije podnositi, dok je u stabilnoj fazi izvrstan dio prehrane. Podnošljivost se ipak razlikuje od osobe do osobe, a velik utjecaj imaju i veličina porcije te način pripreme.
Riba u dijetoterapiji
Kod gastritisa se savjetuju mali, redoviti obroci s malo masnoće i bez namirnica koje nadražuju sluznicu želuca. Nemasna riba, poput oslića, orade, brancina i druge bijele ribe, redovito je dio takvih jelovnika kao izvor bjelančevina, a masnu morsku i slatkovodnu ribu (tuna, palamida, srdela, skuša, lokarda, šaran) preporučuje se jesti u manjim količinama. Lignje, školjke, hobotnicu, dimljenu ribu, konzerviranu ribu u ulju te slane inćune bolje je izbjegavati. Prehrana pritom podupire liječenje, ali ga ne može zamijeniti. Ako je uzrok gastritisa bakterija Helicobacter pylori, potrebna je eradikacijska terapija.
Nakon operacije potrebe za bjelančevinama rastu jer ih organizam troši za cijeljenje, dok su apetit i probavne mogućnosti često smanjeni. Mekana, nemasna bijela riba u toj je fazi dobar izvor visokovrijednih bjelančevina jer se lako žvače i guta.
I osobama koje općenito teže podnose masniju ili vlaknastiju hranu nemasna riba može obogatiti inače prilično ograničen jelovnik, bez većeg opterećenja za želudac.
Kako pripremiti ribu za osjetljiv želudac?
Ribu je najbolje kuhati na pari, poširati, peći u papiru za pečenje ili kratko i nježno roštiljati. Duboko prženje, debela panada, dimljena i jako slana riba te teški umaci s vrhnjem nisu dobar izbor. Umjesto ljutih začina može se koristiti blago začinsko bilje, a s limunom i octom treba biti oprezan ako izazivaju tegobe, što je kod gastritisa čest slučaj. Ribu treba kuhati samo dok meso ne postane neprozirno i ne počne se odvajati u listiće jer prekuhana riba postaje suha i tvrda. Uz nju dobro idu lako podnošljivi prilozi poput kuhanog povrća, krumpira, batata ili riže. Naravno, riba mora biti svježa i pravilno čuvana.
Umjesto zaključka
- Riblji mišić ima kratka vlakna i malo vezivnog tkiva pa je prirodno mekan i brzo se priprema.
- U želucu se razgrađuje brže od govedine, a ukupna iskoristivost bjelančevina ostaje slična.
- Kod osjetljive probave prednost ima nemasna riba, dok se masna u razdobljima pogoršanja može slabije podnositi.
- Blaga toplinska obrada i nježni začini čuvaju ribu laganom za želudac.
Uz pravilan odabir vrste i načina pripreme riba je jedna od najprikladnijih namirnica za osobe osjetljive probave. Kad su tegobe pod kontrolom, vrijedi je jesti barem dva puta tjedno, uključujući i masnu ribu, kao dio raznolike i uravnotežene prehrane.
Autor: Nutricionistički tim Vitaminoteke
Literatura:
- Harahap IA, Sobral MMC, Casal S, Pinho SCM, Faria MA, Suliburska J, et al. Fat oxidation of fatty fish vs. meat meal diets under in vitro standardized semi-dynamic gastric digestion. Front Nutr. 2022;9:901006. doi: 10.3389/fnut.2022.901006.
- Listrat A, Lebret B, Louveau I, Astruc T, Bonnet M, Lefaucheur L, et al. How muscle structure and composition influence meat and flesh quality. Sci World J. 2016;2016:3182746. doi: 10.1155/2016/3182746.
- Mulet-Cabero AI, Egger L, Portmann R, Ménard O, Marze S, Minekus M, et al. A standardised semi-dynamic in vitro digestion method suitable for food – an international consensus. Food Funct. 2020;11:1702–1720. doi:10.1039/C9FO01293A.
- Omidvar R, Sipos M, Farzad R. Fish fillet: white versus red, structure and nutritional composition. Gainesville (FL): UF/IFAS Extension; 2024. FSHN23-4 (FS454). doi: 10.32473/edis-FS454-2024.
- Venugopal V, Shahidi F. Structure and composition of fish muscle. Food Rev Int. 1996;12(2):175–197. doi: 10.1080/87559129609541074.
- Vranešić Bender D et al. Dijetoterapija, Medicinska naklada, Zagreb 2023.
- Wen S, Zhou G, Song S, Xu X, Voglmeir J, Liu L, et al. Discrimination of in vitro and in vivo digestion products of meat proteins from pork, beef, chicken, and fish. Proteomics. 2015;15(21):3688–3698. doi: 10.1002/pmic.201500179.
- Zhong M, Zhao D, Zhu S, Nian Y, Xu X, Zhou G, et al. Overheating induced structural changes of type I collagen and impaired the protein digestibility. Food Res Int. 2020; doi: 10.1016/j.foodres.2020.109225.
Naslovnica: Magnific






