Akvakultura je i dalje sektor proizvodnje hrane koji jako brzo raste (otprilike oko 2,3 % na globalnoj godišnjoj razini) i gdje se istražuju različite tehnološke inovacije. Ekonomski profit od uporabe stranih vrsta u europskoj akvakulturi ima vrlo dugu povijest a važnost diversifikacije u akvakulturi je naglašena u nekim od prijašnjih članaka u sklopu web stranice Riba Hrvatske – Jedi što vrijedi. Invazivne strane vrste identificirane su kao jedan od ključnih uzroka gubitka autohtonih vrsta i ugroze bioraznolikosti a imaju i negativni utjecaji na proizvode akvakulture, npr. mogućim unošenjem egzotičnih patogena.
Mogući rizici korištenja stranih i lokalno neprisutnih vrsta u akvakulturi, koji u nekim slučajevima mogu imati dalekosežne posljedice, u početku su očitiji na lokalnoj razini. Lokalni vodeni ekosustavi u Europskoj Zajednici, koji su pod suverenošću i jurisdikcijom država članica, posjeduju različita obilježja i značajke. Smatra se da države članice imaju odgovarajuće znanje i stručnost za procjenu i upravljanje rizicima za lokalne vodene okoliše. U slučaju premještanja stranih ili lokalno neprisutnih vrsta koje će se držati u zatvorenim objektima akvakulture koji su sigurni i kod kojih postoji veoma mali rizik od bijega organizama nije potrebna prethodna procjena rizika za okoliš. Međutim, u slučajevima u kojima rizici nisu zanemarivi i mogu utjecati na druge države članice, trebao bi postojati.
Kako bi kontekst bio jasniji, potrebno je dodatno definirati terminologiju „lokalno neprisutnih vrsta“ u vodi, i to kao vrste vodenih organizama koje zbog biogeografskih razloga nisu lokalno prisutne u određenom dijelu područja njihove prirodne rasprostranjenosti. Lokalno neprisutne vrste treba razlikovati s terminom “strane vrste” koje se definiraju kao vrste vodenih organizama koje se javljaju izvan poznatog područja svoje prirodne rasprostranjenosti i područja mogućeg prirodnog širenja a u vodu su uneseni namjerno ili nenamjerno. Korištenje stranih i lokalno neprisutnih vrsta u akvakulturi uređeno je Zakonom o akvakulturi (NN, 130/2017) i Uredbom Vijeća (EZ) br. 708/2007 od 11. lipnja 2007. o korištenju stranih i lokalno neprisutnih vrsta u akvakulturi (SL L 168, 28.6.2007.) te Uredbom Komisije (EZ) br. 535/2008 od 13. lipnja 2008. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 708/2007 o korištenju stranih i lokalno neprisutnih vrsta u akvakulturi (SL L 156, 14.6.2008.).
Uredba Vijeća br. 708/2007 o upotrebi stranih i lokalno neprisutnih vrsta u akvakulturi primjenjiva je na sve vodene vrste, osim onih koje se smatraju “ukrasnim” u uporabi. Dozvolu za korištenje stranih i lokalno neprisutnih vrsta u akvakulturi, koje nisu obuhvaćene Prilogom IV. Uredbe Vijeća br. 708/2007, izdaje Ministarstvo poljoprivrede temeljem zahtjeva fizičke ili pravne osobe koja je nositelj dozvole za akvakulturu, sukladno članku 16. Zakona o akvakulturi (NN 130/2017).
Također, u Hrvatskoj je temeljem Zakona o akvakulturi osnovan Savjetodavni odbor za korištenje stranih i lokalno neprisutnih vrsta u akvakulturi a u suradnji sa Ministarstvom zaštite okoliša i energetike utvrđeni su uvjeti za uzgoj vrsta koje podliježu dodatnim administrativnim postupcima sukladno posebnim propisima o zaštiti prirodi. Više detalja o korištenju stranih i lokalno neprisutnih vrsta u akvakulturi može se pronaći na sljedećoj STRANICI odakle je i dio teksta preuzet.
Autor teksta: Daniel Matulić, Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet
