Zubatac (Dentex dentex, Linnaeus, 1758) je litoralno-demersalna vrsta (0-200m) koja pripada obitelji ljuskavki (Sparidae). Čvrste je građe, osobito glava sa prednjim dijelom na kojem se ističu jake čeljusti i vrlo veliki i oštri očnjaci po kojima je i dobio ime. Duguljastog je, ali istovremeno i prilično visokog tijela. Naraste do 100 cm a postigne masu do 14 kg s relativno dugim životnim vijekom (više od 20 godina). Vršni je grabežljivac obala Jadranskog mora te važan ribolovni resurs.
Mediteranska akvakultura i njeni korisnici (znanstvenici i poduzetnici) već niz godina istražuju mogućnosti uzgoja novih vrsta koje bi nadopunile proizvodnju europskog lubina (Dicentrarchus labrax) i orade (Sparus aurata) i, koristeći raznolikost vrsta u uzgoju, proširile tržište akvakulture. Znanstveni i tehnički interesi usmjereni su većinom na domaće vrste riba tj. na one koje obitavaju u matičnim morima a čiji se biološki ciklus može reproducirati uz pomoć trenutno dostupnih tehnologija uzgoja. S ovog se gledišta zubatac pojavljuje kao vjerodostojan i perspektivan kandidat za marikulturu u Hrvatskoj jer je tehnologija uzgoja orade i lubina razvijena a zubatac komercijalno atraktivna i cijenjena vrsta od strane potrošača. Općenito, diversifikacija vrsta od velikog je značaja za mediteransku marikulturu a odabir vrste za diversifikaciju većinom je zasnovan na tržišnoj analizi, odlikama rasta vrste i dostupnosti njene mlađi, kako je već naglašeno u članku diversifikacije marikulture gofom.
Prema znatnom broju objavljenih znanstvenih istraživanja o biologiji zubaca u zatočeništvu, zubatac se smatra potencijalno dobrim kandidatom za marikulturu zbog svog komercijalnog uspjeha, relativno lakoj reprodukciji u zatočeništvu te visokih stopa rasta tijekom prvih godina života. Pri uzgoju zubaca, između ostalog, postoji nekoliko bioloških aspekata na koje je potrebno obratiti pozornost. Utvrđena je značajna razina smrtnosti vrste zbog osjetljivosti na rukovanje (manipulaciju), različitih patoloških procesa (sistemski granulom, epiteliocistis, vibrioza) te agresivnog ponašanja tj. kanibalizma u ranim fazama života. Također, kako bi smanjili gubitke pri uzgoju, treba dodatno obratiti pažnju na povećanu osjetljivost zubaca na stres i neadekvatno upravljanje hranidbom. Zubatac je od nedavno ponovno prisutan u hrvatskoj marikulturi.
Autor teksta: Daniel Matulić, (Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet)
