U posljednjih nekoliko desetljeća, ubrzan gubitak morske bioraznolikosti postao je globalno prepoznat izazov koji izravno ugrožava funkcioniranje morskih ekosustava i dobrobit ljudskih zajednica koje o njima ovise. Kao odgovor na taj izazov, razvijeni su brojni mehanizmi zaštite, među kojima ključno mjesto zauzimaju zaštićena morska područja (eng. Marine Protected Areas, MPA) – morska područja izdvojena s ciljem dugoročnog očuvanja prirode, ekosustavnih usluga i kulturnih vrijednosti. U Europskoj uniji, strateški okvir za zaštitu morskog okoliša definiran je Okvirnom direktivom o morskoj strategiji (MSFD), čiji je temeljni cilj postizanje i održavanje dobrog ekološkog stanja svih morskih voda EU-a do 2020. godine. Direktiva se temelji na ideji da morski okoliš treba biti zdrav, biološki raznolik i korišten na način koji osigurava dugoročnu održivost. Takav pristup znači da ljudske aktivnosti ne bi smjele narušavati prirodnu ravnotežu mora niti prelaziti granice njegove sposobnosti da se nosi s pritiscima, a da pritom ne izgubi svoju funkciju i kvalitetu. Zato Europska direktiva (MSDF), potiče upravljanje morem koje uzima u obzir cijeli ekosustav i međusobne veze u njemu, umjesto da se svaki problem, poput ribolova ili turizma, rješava odvojeno.
Kako bi procijenili stvarnu učinkovitost zaštićenih morskih područja i njihovu ulogu u očuvanju morskog okoliša, znanstvenici su proveli sveobuhvatno istraživanje koje donosi integriranu procjenu stanja tih područja u Sredozemlju. Analizirali su 26 zaštićenih područja u pet regija, kao i jedno dodatno područje s potpunom zabranom koćarenja, a pomoću alata NEAT (Nested Environmental Status Assessment Tool) procijenili su ekološko zdravlje mora na temelju više od tisuću zapisa o ključnim komponentama morskog ekosustava , među kojima su morska cvjetnica Posidonia oceanica, različite vrste makroalgi, morski ježinci i riblje zajednice. Rezultati su pokazali da je opće stanje mora umjereno, nije alarmantno, ali ni dovoljno dobro da bi more bilo zdravo. Zaštićena morska područja u prosjeku imaju nešto bolje rezultate nego nezaštićena, no taj pozitivan učinak uglavnom se osjeća unutar njihovih granica, dok se na širu okolinu taj utjecaj brzo gubi. To znači da trenutna zaštićena morska područja, iako korisna, nisu dovoljna za sveukupnu zaštitu mora. Najpozitivniji pokazatelj bila je Posidonia oceanica, čije su „livade“ u većini regija bile u dobrom do vrlo dobrom stanju. Nasuprot tome, makroalge, osobito guste morske “šume”, bile su u lošem stanju, dijelom zbog onečišćenja, a dijelom zbog invazivnih vrsta koje se njima hrane. Ribe su bile brojnije i veće u zaštićenim morskim područjima, posebno u zapadnom Mediteranu.
U Jadranu i Jonskom moru rezultati su bili slabiji, čak i unutar zaštićenih zona, što pokazuje da zaštita morskih područja daje rezultate tek kada je dugotrajna, dosljedna i kvalitetno provedena. Jedan od najuvjerljivijih primjera dolazi iz zaljeva Castellammare na Siciliji, gdje je koćarenje zabranjeno više od 30 godina. Istraživanje je pokazalo da su upravo tamo riblje zajednice u najboljem stanju, a morski okoliš jasno pokazuje znakove oporavka. To je snažan dokaz koliko velik učinak može imati dugoročna i dosljedna zaštita. Iako zaštićena morska područja donose pozitivan pomak, za stvarnu promjenu stanja Sredozemnog mora potrebno je učiniti više; proširiti površine pod zaštitom, osigurati kvalitetnu provedbu pravila i uvesti sustavan, dugoročan nadzor. Dosadašnja iskustva pokazuju da ta područja imaju stvaran, iako često lokaliziran pozitivan učinak na ključne komponente morskog ekosustava. Njihova učinkovitost ovisi o stupnju zaštite, trajanju mjera te razini okolišnih pritisaka u regiji.
Kako bi zaštićena morska područja u potpunosti ispunila svoj potencijal u očuvanju mora, potrebna su dodatna ulaganja u proširenje njihove mreže, aktivno upravljanje i učinkoviti nadzor. Prijelaz s parcijalnih i kratkoročnih rješenja prema ekosustavnom, znanstveno utemeljenom pristupu, uz stalno praćenje i regionalnu suradnju, ključan je za dugoročnu očuvanost morske bioraznolikosti u Sredozemlju. Samo kroz takav pristup može se ostvariti ravnoteža između korištenja i očuvanja morskih resursa, osiguravajući da more ostane zdravo i puno života – za nas i za buduće generacije.
Doc. dr. sc. Jelena Lončar
Referenca:
Fraschetti, S., Fabbrizzi, E., Tamburello, L., Uyarra, M. C., Micheli, F., Sala, E., … & Borja, A. (2022). An integrated assessment of the good environmental status of Mediterranean marine protected areas. Journal of Environmental Management, 305, 114370.
