Ribari, obalne zajednice i morski ekosustavi već se godinama suočavaju s pritiscima kao što su klimatske promjene, pretjerani izlov, onečišćenje i promjene u korištenju morskog prostora, što je dovelo do potrebe za temeljitom transformacijom ribarskog sektora. Upravo se zato koncept plavog gospodarstva (Blue Economy) sve češće spominje u europskim strateškim dokumentima, posebice u okviru Zelenog plana (Green Deal), koji usmjerava Europu prema klimatski neutralnoj budućnosti. Cilj je izgraditi otporno društvo tj. zajednicu koja se može prilagoditi krizama poput klimatskih promjena, gospodarskih nestabilnosti ili prirodnih nepogoda, a pritom očuvati kvalitetu života, zaštititi prirodne resurse i osigurati dugoročnu sigurnost za svoje stanovnike.
U praksi, plava ekonomija donosi posebne izazove i prilike za male ribarske zajednice koje izravno ovise o moru. One, zajedno s lokalnim organizacijama, imaju ključnu ulogu u jačanju otpornosti obalnih područja i obnovi prirodnih resursa. Njihova uključenost može donijeti rješenja koja nisu samo ekološki održiva, već i društveno pravedna.
U središtu ovog pristupa nalaze se FLAG-ovi, lokalne akcijske skupine za ribarstvo (Fisheries Local Action Groups), koje okupljaju predstavnike javnog, privatnog i civilnog sektora u cilju zajedničkog planiranja održivog razvoja u obalnim i ribarskim zajednicama. Kroz projekte koji podupiru okolišno prihvatljiv razvoj, osnažuju lokalnu ekonomiju i štite prirodne resurse, FLAG-ovi predstavljaju model zajedničkog upravljanja, u kojem svi ključni dionici, od ribara do znanstvenika i lokalnih vlasti zajedno odlučuju o korištenju i zaštiti morskih dobara.
Međutim, iskustvo pokazuje da provedba ovih pristupa u praksi nije uvijek jednostavna. Zajednice koje bi trebale biti nositelji promjena često se susreću s nizom prepreka. Mnoge lokalne politike još uvijek ne uključuju dovoljno jasno teme vezane uz klimatske promjene, bioraznolikost i održivo upravljanje resursima. Umjesto toga, naglasak je često na temama koje su lakše mjerljive i provedive, poput kružnog gospodarstva, upravljanja otpadom ili infrastrukturnih ulaganja.
Dodatni izazov je percepcija da europske politike dolaze „odozgo“ bez stvarnog dijaloga s ljudima na terenu. Mjere koje imaju za cilj očuvanje resursa, poput ograničenja ribolova ili promjene u pristupu upravljanju, često se doživljavaju kao prijetnja egzistenciji malih ribara, a ne kao prilika za dugoročnu stabilnost. Nedostatak kapaciteta, znanja i financijske sigurnosti lokalnih organizacija dodatno otežava provođenje održivih strategija, osobito u kontekstu sve zahtjevnije zelene tranzicije.
Zato je od ključne važnosti ulagati u obrazovanje, dijalog i jačanje lokalnih struktura koje mogu povezati europske ciljeve s lokalnim stvarnostima. Plava ekonomija ima potencijal donijeti velike koristi ne samo za okoliš, već i za zajednice koje ovise o moru, ali samo ako joj se pristupi uključivo, ravnotežno i s istinskim razumijevanjem lokalnih potreba.
Zelena tranzicija i plavo gospodarstvo: može li suradnja biti rješenje?
Zeleni plan Europske unije postavlja ambiciozne ciljeve: smanjiti emisije stakleničkih plinova, zaustaviti gubitak prirode i potaknuti razvoj kružnog gospodarstva. Kada se ti ciljevi prevedu u kontekst mora i obalnih područja, oni čine temelj održive plave ekonomije, pristupa koji uključuje očuvanje morskih ekosustava, smanjenje otpada, razvoj obnovljivih izvora energije i sustava prehrane temeljenih na odgovornom korištenju resursa
Upravo zato sve više na važnosti dobiva pomorsko prostorno planiranje (MSP, Maritime Spatial Planning), koje omogućuje usklađivanje potreba različitih sektora koji koriste more, od ribarstva, akvakulture i turizma, do zaštite prirode i energetike. Kvalitetno planiranje prostora omogućuje uravnotežen razvoj i zaštitu, ali i dugoročno promišljeno korištenje morskih resursa. Nažalost, FLAG-ovi se u takve procese često ne uključuju dovoljno, što znači da lokalne zajednice propuštaju mogućnost da aktivno sudjeluju u oblikovanju morskih politika koje izravno utječu na njihovu budućnost.
Kako bi se osigurala pravednost u ovom prijelazu prema održivosti, sve češće se ističe pojam plave pravednosti (blue justice). Ona podsjeća da transformacija mora biti uključiva, da ne smije dodatno opteretiti zajednice koje su već pod pritiskom, poput malih ribarskih sela i otočnih naselja, koja često imaju ograničen pristup financijama, edukaciji i političkom odlučivanju. Umjesto daljnjeg isključivanja, potrebna je pravedna raspodjela koristi, uravnotežen utjecaj svih dionika i priznanje vrijednosti lokalnog znanja i iskustva.
Upravo tu zajedničko upravljanje, ako se provodi kvalitetno i uz stvarno uključivanje zajednice, može biti snažan alat za povezivanje lokalnih potreba s europskim ciljevima. No kako bi taj model zaživio, FLAG-ovi trebaju konkretnu potporu, kroz edukaciju, financijska sredstva i jasno definiranu ulogu u donošenju odluka. Održiva plava ekonomija neće se dogoditi sama od sebe, ona zahtijeva političku volju, ulaganja i spremnost da se ribarima i obalnim zajednicama prizna njihova ključna uloga.
Ako želimo budućnost u kojoj more ostaje izvor hrane, života i kulturnog identiteta, moramo graditi sustave koji su pravedni, dugoročno održivi i otporni. To znači ne samo zaštititi prirodu, već i poštovati one koji oduvijek žive s morem – ribare, njihove obitelji i zajednice. Oni nisu prepreka promjenama, već čuvari znanja, iskustva i povezanosti s morem kakvu nijedna politika ne može zamijeniti. Kada im se pruži prilika da budu dio rješenja, otvaramo put prema zdravijem moru, snažnijim zajednicama i budućnosti u kojoj će i priroda i ljudi napredovati zajedno.
doc. dr. sc. Jelena Lončar
Izvor:
Kyvelou, S.S., Ierapetritis, D.G. and Chiotinis, M., 2023. The future of fisheries co-management in the context of the sustainable blue economy and the green deal: There is no green without blue. Sustainability, 15(10), p.7784.
