Giht je upalna bolest zglobova (upalni artritis) koju uzrokuje nakupljanje kristala mokraćne kiseline (mononatrij urata). Iako postoje učinkoviti lijekovi koji snižavaju razinu mokraćne kiseline, napadi gihta kod oboljelih, unatoč terapiji, se i dalje često ponavljaju. Giht često dolazi zajedno s drugim bolestima kao što su visoki tlak, bolest bubrega, pretilost i srčane bolesti. Te bolesti dodatno povećavaju rizik za zdravlje. Ljudi s gihtom često imaju i metabolički sindrom, a povišena mokraćna kiselina (čak i bez simptoma) češća je kod tih osoba.
Prehrana kod gihta: što se preporučuje izbjegavati
Prehrana igra veliku ulogu u razvoju tih bolesti, ali i samog gihta – jer hrana bogata purinima može povećati razinu mokraćne kiseline u krvi, što doprinosi nastanku gihta. Purini se nalaze u stanicama svih živih organizama, uključujući biljke, životinje, gljive i bakterije. Temeljni su za život jer igraju ključnu ulogu u genetskom materijalu, prijenosu energije i staničnoj signalizaciji. Životinje metaboliziraju purine u mokraćnu kiselinu koja povećava rizik rizik od gihta. Biljke ne proizvode mokraćnu kiselinu kao purinski otpadni produkt, već umjesto toga, one razgrađuju purine u ureju ili amonijak. Mikroorganizmi, poput kvasca, također su bogati purinima.
Purini mogu biti problematični kod gihta jer se razgradnjom purina stvara mokraćna kiselina (urat). No kod većine ljudi taj proces ne uzrokuje povišenu razinu mokraćne kiseline u krvi. Namirnice najbogatije purinima su iznutrice, crveno meso, divljač, ekstrakti kvasca i određene vrste riba i plodova mora poput inćuna, sardina, skuša i dagnji. Osobama koje pate od gihta savjetuje se izbjegavati namirnice s visokim udjelom purina u prehrani.
Istraživanja o utjecaju ribe u prehrani kod gihta
Međutim, priča o purinima iz ribe i plodova mora ipak nije tako jednostavna. Riba i plodovi mora izvrstan su izvor omega-3 masnih kiselina, višestruko nezasićenih masnih kiselina, koje su poznate po svom protuupalnom djelovanju. Masna riba poput tune, skuše i srdela prirodno je bogat izvor aktivnih oblika omega-3 masnih kiselina – EPA i DHA. Postoji i biljni oblik omega-3 masne kiseline, tzv. alfa-linolenska kiselina, koja se nalazi u lanenim sjemenkama, repici, soji i orasima. Međutim, ovaj oblik nije aktivan u tijelu i mora se unositi u velikim količinama da bi imao sličan učinak kao EPA i DHA iz masne ribe.
Klinički gledano, dodaci prehrani s omega-3 masnim kiselinama pokazali su protuupalno djelovanje kod nekoliko vrsta artritisa. Više istraživanja pokazalo je smanjenje aktivnosti bolesti kod osoba s reumatoidnim i psorijatičnim artritisom koje su konzumirale omega-3 masne kiseline. Istraživanja o učinku omega-3 masnih kiselina na giht je manje, no pokazalo se da su niže razine omega-3 u krvi povezane s češćim napadima gihta.
U velikom istraživanju provedenom u SAD-u, u kojem je sudjelovalo 724 ispitanika koji već boluju od gihta, konzumacija ribe bogate omega-3 masnim kiselinama bila je značajno povezana s manjim rizikom od ponovnih napada gihta. Sudionici koji su konzumirali takvu ribu unutar 48 sati prije napada gihta imali su 23% manji rizik od ponovnog napada u usporedbi s onima koji je nisu jeli. Osim toga, smanjenje rizika bilo je povezano s količinom – više porcija značilo je manji rizik od napada gihta.
Unos plodova mora siromašnih omega-3 masnim kiselinama povezan je s većim rizikom od gihta
U istraživanju objavljenom 2023. godine, u kojem je sudjelovalo oko 12500 ispitanika rezultati su pokazali da svaki dodatni unos ribe i plodova mora siromašnih omega-3 masnim kiselinama (škampi, jastog, rak, jakobove kapice, kamenice, dagnje, som (iz uzgoja)) bio je povezan s 8,7% većim rizikom od gihta. S druge strane, nije pronađena povezanost između konzumacije ribe bogate omega-3 i pojave gihta. Stoga, rezultati također ukazuju na mogućnost da riba bogata omega-3 masnim kiselinama može ublažiti štetni učinak purina na razvoj gihta. Analiza je pokazala da kod žena postoji nelinearna veza između unosa takve ribe i rizika od gihta, što znači da učinak ovisi o količini i nije isti kod svih razina unosa. Zaključak glasi da kod gihta ne bismo trebali izbjegavati ribu bogatu omega-3 masnih kiselinama poput srdela i skuše, no s unosom škampa, kozica i školjki treba biti oprezan.
Nutricionistički tim Vitaminoteke
Literatura:
• Danve A, Sehra ST, Neogi T. Role of diet in hyperuricemia and gout. Best Pract Res Clin Rheumatol. 2021;35(4):101723.
• Zhang, M., Zhang, Y., Terkeltaub, R., Chen, C. and Neogi, T. (2019), Effect of Dietary and Supplemental Omega-3 Polyunsaturated Fatty Acids on Risk of Recurrent Gout Flares. Arthritis Rheumatol, 71: 1580-1586.
• Zeng G, You D, Ye L, et al. N-3 PUFA poor seafood consumption is associated with higher risk of gout, whereas n-3 PUFA rich seafood is not: NHANES 2007–2016*. Front Nutr. 2023;10.
