Bioraznolikost, raznolikost biljnih i životinjskih vrsta, njihovih staništa i međusobnih odnosa, temelj je stabilnog i zdravog okoliša. No danas se priroda u Europi suočava s brojnim izazovima: od intenzivne poljoprivrede i urbanizacije, preko zagađenja i klimatskih promjena, do sve učestalijih ekstremnih vremenskih pojava. Više od 80 % europskih staništa danas je ugroženo, a mnoge biljne i životinjske vrste suočene su s rizikom nestanka. Kao odgovor na to, Europska unija je u okviru Zelenog plana (Green Deal), pokrenula ambicioznu strategiju za očuvanje i obnovu bioraznolikosti do 2030. godine, s ciljem vraćanja prirode u ravnotežu i jačanja otpornosti društva i gospodarstva. Strategija postavlja jasan cilj: zaustaviti gubitak bioraznolikosti i osigurati održivu ravnotežu između čovjeka i prirode. No kako to konkretno izgleda u praksi?
Zdrav okoliš za zdrav život
Jedan od glavnih ciljeva strategije je povećanje površine zaštićenih područja, kako na kopnu, tako i u moru. Do 2030. godine, barem 30 % teritorija EU trebalo bi biti pod nekom vrstom zaštite, uključujući 10 % pod strogom zaštitom, posebno za područja velike biološke vrijednosti poput drevnih šuma, močvara ili morskih grebena. Ova područja igraju ključnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena tako što zadržavaju ugljik, ublažavaju ekstremne vremenske uvjete i pružaju dom brojnim vrstama
No zaštita nije dovoljna. Jednako važno je i aktivno obnavljanje prirode. Strategija predviđa konkretne ciljeve za obnovu degradiranih ekosustava, primjerice, obnova barem 25 000 km riječnih tokova u njihovo prirodno stanje, poboljšanje stanja tla i obnova prirodnih šumskih područja. Posebna se pozornost posvećuje poboljšanju agroekoloških praksi i razvoju poljoprivrede koja na održiv način osigurava proizvodnju hrane, štiti prirodu, a pritom ne ugrožava ljudsko zdravlje i okoliš.
Bioraznolikost i gospodarstvo, saveznici, a ne suprotnosti
Jedna od poruka strategije je jasna: očuvanje prirode nije trošak, već investicija. Bioraznolikost je izravno povezana s gospodarstvom. Oko polovice globalnog BDP-a ovisi o prirodnim resursima. Sektori poput poljoprivrede, šumarstva, ribarstva i turizma izravno su vezani uz zdrav okoliš. Uništavanje prirode povećava rizike,od nestašice vode, pada poljoprivrednih prinosa, do širenja bolesti i smanjenja otpornosti na klimatske promjene.
Strategija predviđa i pokretanje pravno obvezujućih ciljeva za obnovu prirode, uz financijsku podršku iz EU fondova. Potiče se ulaganje u „zelenu infrastrukturu“, prirodna rješenja poput obnove močvarnih područja radi zaštite od poplava i zadržavanja vode, kao i sadnje drveća za ublažavanje toplinskih valova u urbanim sredinama. Također se promiče uključivanje bioraznolikosti u sve sektorske politike: u prometu, kroz smanjenje emisija ugljikova dioksida i drugih stakleničkih plinova u pomorskom prometu putem sustava EU ETS, tržišnog mehanizma u kojem zagađivači plaćaju za emisije koje ispuštaju, čime se potiče prelazak na čišće tehnologije. U energetici, naglasak je na razvoju obnovljivih izvora s minimalnim utjecajem na prirodu, dok se u zdravstvu sve više ističe važnost očuvanog okoliša za ljudsko zdravlje i kvalitetu života.
Priroda u gradovima i selima
Zaštita prirode ne odnosi se samo na udaljena i nenastanjena područja. Gradovi, sela i poljoprivredne površine, svi mogu postati dijelom rješenja. Strategija predviđa sadnju najmanje 3 milijarde dodatnih stabala u skladu s načelima bioraznolikosti, razvoj zelenih krovova i parkova te mjere za smanjenje upotrebe pesticida i gubitka oprašivača. Oprašivači, poput pčela, leptira i drugih kukaca, igraju ključnu ulogu u održavanju proizvodnje hrane i zdravlja ekosustava. Više od 75 % glavnih svjetskih usjeva u određenoj mjeri ovisi o oprašivanju, a njihov nestanak izravno ugrožava prehrambenu sigurnost, prirodnu ravnotežu i biološku raznolikost. Uvođenje održivih poljoprivrednih praksi, podrška ekološkoj proizvodnji i očuvanje genetske raznolikosti domaćih vrsta i sorti važan su dio pristupa koji promiče odgovorno korištenje prirodnih resursa. Cilj je razviti i podržati poljoprivredu koja čuva tlo, vodu i prirodnu raznolikost, minimalno opterećuje okoliš te pomaže lokalnim zajednicama da osiguraju zdraviju i sigurniju hranu.
Obnova prirode kao zajednički projekt
Ključ uspjeha Strategije EU za bioraznolikost do 2030. je u suradnji, između država članica, lokalnih vlasti, znanstvenika, tvrtki i građana. Važan faktor je da svi sudionici prepoznaju vrijednost prirode i uključe se u njezinu obnovu. Edukacija, informiranje i participativno upravljanje postaju ključni alati za jačanje svijesti o tome koliko smo svi povezani s prirodom.
Na kraju, jasno je da oporavak prirode nije luksuz, već nužnost. Bez zdravih šuma, rijeka, oceana i tla, nema ni zdravog društva. Strategija EU za bioraznolikost do 2030. nije samo dokument, to je poziv na djelovanje a ujedno i prilika da priroda ponovno postane naš najvažniji saveznik u suočavanju s izazovima budućnosti
Doc. dr. sc. Jelena Lončar
Izvor:
Kafyeke, K., Leemans, R. and Mulholland, E., 2023. EU Biodiversity Strategy for 2030: Opportunities and challenges on the path towards biodiversity recovery. Luxembourg: Publications Office of the European Union. JRC Technical Report. Available at: https://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/handle/JRC138337 .
